Vršilac dužnosti direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS Dejan Kusturić dao je intervju za Glas Srpske, a razgovor prenosimo u cjelosti:
Zdravstveni sistem nije samo Fond zdravstvenog osiguranja RS, jer njega čine i nadležne institucije i sve zdravstvene ustanove i svi mi zajedno dijelimo odgovornost za sve dobre i loše strane ovog sistema. Međutim, ovaj sistem čine i svi oni poslodavci koji kršeći zakon neuplatom doprinosa za zdravstvo ne nanose štetu FZO RS nego, upravo, cjelokupnom sistemu ostavljajući na cjedilu sve one bolesne koji sa zebnjom očekuju hoće li dobiti prijeko potreban lijek i hoće li to ovaj sistem moći platiti, poručio je u intervju za „Glas Srpske“ vršilac dužnosti direktora FZO RS Dejan Kusturić.
Koliko je FZO RS odgovoran za trenutno stanje u zdravstvu?
Mi sada imamo situaciju da se Fond krivi za sve! I ako radnik ne može da ovjeri zdravstvenu knjižicu i ako dugo čeka na pregled u nekoj ustanovi i ako zdravstvenom radniku kasni plata ili nije uplaćen doprinos. Fond je kupac zdravstvenih usluga, a na menadžmentu ustanova je da isplaćuju plate i plaćaju doprinose i organizuju rad u zdravstvenoj ustanovi. Takođe, nije Fond kriv što neko ne može da ovjeri zdravstvenu knjižicu. Ne sprječava ga Fond da ode kod ljekara, nego nesavjesni poslodavac koji krši zakon i tako urušava cijeli zdravstveni sistem. Međutim, javnost blagonaklono gleda na kršenje zakona poslodavaca, a uvijek se „upire prstom“ u FZO RS. Ovdje niko ne bježi od odgovornosti, samo je potrebno da javnost shvati ko je za šta odgovoran.
Građani se često pitaju čemu im služi zdravstveno osiguranje, zbog čega je ono značajno?
Naši osiguranici nisu svjesni koja sve prava imaju iz zdravstvenog osiguranja, iako naše službe nastoje da u kontinuitetu obavještvaju osiguranike o svim novinama kao i o pravima. Ljude, nažalost, to ne interesuje, sve dok im ne zatreba doktor. Pogledajte, RS u odnosu na FBiH ima brojna riješena pitanja, poput mnogo boljih uslova za hemodijalizu koju u potpunosti plaćamo, uveli smo biološku terapiju za nemaligne bolesti koju fondovi u FBiH uopšte ne finansiraju, a i mnoge druge terapije našim osiguranicima su dostupne kojih u FBiH nema. Žao mi je što moram da podsjetim na tešku situaciju koju su imali oboljeli od malignih bolesti u FBiH kada nisu mogli na radioterapiju zbog pokvarenih aparata. To se u RS ne dešava, a i te pacijente je primila RS. Iako se za zdravstvo u RS manje izdvaja nego u FBiH, paket prava iz zdravstvenog osiguranja RS za naše uslove i za naše prihode je izuzetno obuhvatan.
Da li je onda po Vama opravdano uvreženo mišljenje „šta će mi zdravstvena knjižica kada ionako sve moram da platim“?
Naši osiguranici, ali i cjelokupna javnost nije svjesna koliko ovaj sistem izdvaja novca za njihovo liječenje, a pri tome zdravstvo finansiraju zaposleni koji u ukupnoj strukturi osiguranika čine svega 35 odsto. Dakle, na njihovim plećima su i nezaposleni i penzioneri i svi drugi koji najviše troše i koriste zdravstvenu zaštitu, a najmanje novca izdvajaju za ovaj sistem. Osiguranici plaćaju participaciju i često govore da je ona velika, a nisu ni svjesni koliko bi ih neka zdravstvena usluga koštala da nisu osigurani. Participacija za npr. oftalmološku uslugu fakovitektomiju je 400 KM, što jeste puno, ali Fond tu uslugu za osiguranika plaća 4.000 KM, a pacijent da nije osiguran platio bi je i više od 4.000 KM. Primjera radi, jedna ampula lijeka za teško oboljele košta čak 3.000 KM, jedna teška operacija u inostranstvu oko 200.000 evra KM i slično. Bilo bi dobro kada bi pacijenti imali uvida koliko neka usluga koja im je pružena zaista košta, što će i biti omogućeno planiranim uvođenjem informacionog zdravstvenog sistema.
Kako je FZO RS poslovao u ovoj godini?
U ovoj godini Fond je ostvario pozitivne trendove u poslovanju i iz mjeseca u mjesec smanjujemo deficit. Deficit sa finansiranjem za deset mjeseci u odnosu na isti period prošle godine manji je za 98 %, odnosno iznosi oko 1,3 miliona KM, a prošle godine je bio oko 85,9 miliona KM. Takođe, obaveze Fonda u momentu kada je novo rukovodstvo došlo u Fond iznosile su 560 miliona KM a danas iznose 420 miliona KM. Pozitivan trend u poslovanju Fonda postignut je zahvaljujući brojnim mjerama koje smo preduzeli, kao što su smanjenje cijena pojedinih usluga, a najdrastičnije je smanjenje cijena za dijalizu, smanjili smo i cijene usluga koje našim osiguranicima pružaju ustanove izvan RS za 20 odsto, pregovorima sa dobavljačima, tenderskim nabavkama i sl. snižene su cijene pojedinih lijekova i drugo. FZO je, dakle, preduzeo maksimalne mjere racionalizacije na svim stavkama gdje je to bilo moguće i poseban akcenat je dat na kontrolu i upravljanje svim troškovima, uz očuvanje postojećih prava iz zdravstvenog osiguranja.
Kakav je stepen naplate doprinosa za zdravstveno osiguranje u ovoj godini?
Pohvalno je da je Fond u ovoj godini, odnosno za 11 mjeseci ostvario planiran prihode, dok to ranijih godina nije bio slučaj. Naime, nikada ranije naši prihodi nisu bili onoliki koliko smo planirali, nego uvijek manji. Svakako treba istaći da je Poreska uprava uspjela da naplati 46 miliona KM više u odnosu na isti period prošle godine za zdravstveno osiguranje. Iako Fond nema mehanizme da prinudno naplaćuje doprinose, boljoj naplati sigurno je doprinijela i činjenica da smo mi sa kontrolnim organima znatno unaprijedili saradnju, pa smo poslali 40 odsto više prijava obeveznika koji ne uplaćuju doprinose u odnosu na prošlu godinu. Međutim, to je sve još nije dovoljno za potpunu stabilizaciju zdravstvenog sistema.
Više od godinu dana ste na čelu FZO, kako ocjenjujete rad Fonda u proteklom periodu?
Relativno sam zadovoljan rezultatima koje smo postigli u proteklom periodu, iako uvijek ima prostora za još bolji rad. Odmah po dolasku u Fond promijenili smo neke stvari, poput smanjenja broja sektora i rukovodećih mjesta, a najviše smo se posvetili upravljanju i kontroli troškova, što je dalo vidljive rezultate. Brojke o tome same govore. Unaprijedili smo i segment ugovaranja sa zdravstvenim ustanovama, regulisali smo izmirenje nekih ranijih obaveza kojim je Fond bio opterećen, poboljšali smo efikasnost kontrole sprovođenja ugovora sa zdravstvenim ustanovama itd. Nekim segmentima nisam zadovoljan, a mislim prije svega na procedure ostvarivanja prava koje su u nekim slučajevima prekomplikovane za pacijente, npr. kod ostvarivanja prava na pomagala i sl. Zato je naš plan da u narednoj godini posebno analiziramo probleme u vezi sa dostupnošću zdravstvene zaštite na koje ukazuju osiguranici, jer želimo da maksimalno pojednostavimo i uklonimo sve nepotrebne administrativne barijere kako bi osiguranici na što jednostavniji i brži način ostvarivali svoja prava.
Da li je napravljen plan rada za 2018. godinu i šta će vam biti prioritet?
Urađen je Plan rada za narednu godinu. U našem fokusu će i dalje, pored osiguranika i pojednostavljivanja procedura ostvarivanja prava, biti kontrola svih troškova i racionalizacija gdje je god to moguće, a plan je i da se više posvetimo unutrašnjoj organizaciji Fonda u narednom periodu. To je u najkraćim crtama, a Plan rada predviđa brojne konkretne aktivnosti. Jedan od najvažnijih ciljeva je da se postigne održivo finansiranje i obezbijedi optimalna dostupnost zdravstvene zaštite svim osiguranicima.
Zdravstveni sistem je često na meti kritike javnosti, kako ga Vi ocjenjujete i da li postoji problem u njegovom funkcionisanju?
Niko ne spori da u zdravstvenom sistemu postoje problemi. Međutim, zdravstvo nije “u kolapsu“, kako se to često može čuti, jer da je tako pacijenti se ne bi svakodnevno nesmetano liječili. Zdravstvene ustanove ne samo da funkcionišu, već konstantno unapređuju kvalitet i dostupnost pruženih usluga. Samo u ovoj godini u naš zdravstveni sistem uvedeno je oko 30 novih usluga, a u posljednje tri godine više od 130 usluga, među kojima su i usluge koje su naše bolnice uvele prve u BiH, pa i regionu. Osiguranicima su dostupne neke od najsavremenijih skupih terapija. Uveli smo među prvima u regionu najsavremeniju terapiju za hepatitis C koja daje izvanredne rezultate. To su samo neki od primjera i dokaza da je naš zdravstveni sistem dobar i da, bez obzira na prisutne probleme i izazove, funkcioniše.
Šta je po Vama potrebno da se zdravstveni sistem RS poboljša?
Fond je na svom primjeru pokazao da se upravljanjem troškovima i mjerama racionalizacije stanje može značajno poboljšati. U narednoj godini ćemo insistirati da i direktori zdravstvenih ustanova urade isto što i mi, jer biti menadžer ne znači da dobiješ pare i onda ih rasporediš i čekaš naredni mjesec i novu tranšu od Fonda. Menadžeri bolnica treba da pronađu i druge izvore prihoda, da upravljaju troškovima, racionalnije posluju, uvode nove usluge koje bi zadržale naše pacijente u RS, a ne da ih šaljemo na liječenje izvan RS. Sistem u kojem direktori zdravstvenih ustanova zovu Fond i pitaju ‘kada će plata’ je nakaradan sistem. Platu ne isplaćuje Fond, već plaća usluge za osiguranike, a plata treba da se zaradi. Neke bolnice, npr., nisu uspjele da realizuju ni ono što su ugovorili sa Fondom, odnosno, nisu imale onoliko zdravstvenih usluga koliko su prvobitno planirale. Slobodnim izborom bolnice, te mogućnostima da uvode nove usluge, bolnicama je omogućeno da budu konkurentne, ukoliko to žele, i da ostvaruju veće prihode ne samo od Fonda, već i iz drugih izvora. Dobar primjer je Gradiška koja je još prije nekoliko godina uvela palijativnu njegu, što nije imala nijedna druga bolnica. U Nevesinju su omogućili operacije jednjaka angažovanjem stručnjaka iz Srbije, i to je dobar primjer kako može da se radi.
Šta može dovesti do potpune stabilizacije zdravstvenog sistema?
Za potpunu stabilizaciju zdravstvenog sistema neophodno da se uvede diferencirana stopa PDV-a, prije svega na lijekove, te da se uvedu dodatni izvori finansiranja od akzica na duvan i alkohol, kao i od premije za autoodgovornost. Takođe, prije ili kasnije, mi ćemo morati prihvatiti preporuke koje su nam davali stručnjaci Svjetske banke, a što su i prakse razvijenijih zemalja, a to je da svakom treba da bude pružena zdravstvena zaštita prema trenutnim medicinskim potrebama, tj. akutnim bolesnicima odmah, dok ostali mogu da čekaju određen period. Međutim, kod nas je uvriježeno mišljenje i naslijeđe iz nekog ranijeg vremena da zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima odmah i to po mogućnosti besplatno, a to je nešto što ćemo morati mijenjati u svijesti svih nas.
Vlada RS je najavila promjene u zdravstevnom osiguranju nezaposlenih, kakav je stav Fonda po tom pitanju?
Godinama Republika Srpska plaća zdravstveno osiguranje nezaposlenih i to niko ne dovodi u pitanje, ali mnogi ovo pravo zloupotrebljavaju. Problem nisu lica koja su zaista nezaposlena, nego oni koji koriste Zavod za zapošljavanje samo zbog osiguranja, a pri tome rade na crno i vrlo često čak u inostranstvu gdje ostvaruju solidna primanja i ne bi trebalo da budu na teretu društva. Takođe, brojni vlasnici privatnih preduzeća se prijavljuju na Zavod tako što za direktore svojih firmi postave neko treće lice kojeg prijave na minimalnu platu, a on maksimalno koristi to što mu država omogućava, odnosno besplatno zdravstveno osiguranje, pri tome ne daje ni jednu marku za zdravstvenu zaštitu, a vozi skupe automobile i posjeduje nekretnine. Brojni primjeri su i iz FBiH, posebno u pograničnim dijelovima koji zbog većih prava iz zdravstvenog osiguranja u RS se odjavljuju iz FBiH i prijavljuju na zdravstveno osiguranje kod nas, preko Zavoda za zapošljavanje kako bi bili naši osiguranici. Tako da podržavam odluku Vlade da se u ovoj oblasti uvede red, jer zlupotrebe treba spriječiti i kazniti.
Pojedini, uglavnom manji domovi zdravlja, poput DZ Han Pijesak i Vlasenice, ove godine su u više navrata najavljivali štrajk, pa i obustavljali rad, šta je razlog lošeg stanja u ovim ustanovama i na koji način im se može pomoći?
Ove godine u zdravstvu nismo imali veće i značajnije ‘trzavice’, poput masovnijih obustava rada, nestašice lijekova i slično. Međutim, pojedini, i uglavnom jedni te isti domovi zdravlja, konstantno imaju problema u poslovanju. Razlog je što se godinama gomilao broj radnika, ne poštujući propisane standarde i normative, i logično, došlo se u situaciju da zbog preopterećenosti za izdvajanja za plate i druga primanja zaposlenih, domovi zdravlja ne mogu da izmiruju sve obaveze, ni prema radnicima, ni prema dobavljačima. Fond svoje obaveze prema svim ustanovama izmiruje redovno, uključujući i domove zdravlja koji su obustavljali rad u ovoj godini i mi nemamo mogućnosti da im mimo ugovora doznačavamo više novac, niti bi to bilo korektno prema drugim ustanovama. Međutim, lokalne zajednice su te koje su osnivači domova zdravlja i koji postavljaju direktore domova zdravlja i imenuje upravne odbore, a sa manje od 2 odsto učestvuju u budžetima domova zdravlja. Dakle, imaju veliku moć odlučivanja, utiču na izbor rukovodstva zdravstvenih ustanova, utvrđuju sistematizaciju, stvaraju neracionalnu mrežu domova zdravlja, a da pri tome nemaju nikakvu finansijsku odgovornost za poslovanje tih istih domova zdravlja. Mi ne sporimo ničije radno mjesto, niti tražimo da bilo ko od radnika u zdravstvu ostane bez posla, ali ako neko želi da ima veći broj radnika od predviđenog, onda taj “višak“ treba da se plati iz drugih izvora, a ne od tranše Fonda.
Da li je urađena analiza po pitanju broj zaposlenih u bolnicama u Srpskoj i šta je pokazala?
Kada su u pitanju zaposleni u zdravstvenim ustanovama, radili smo analize i za domove zdravlja i za bolnice. Kada je riječ o domovima zdravlja, ti podaci su već prezentovani javnosti. Analiza zaposlenih u bolnicama je pokazala da postoji potreba da se koriguju standardi i normativi za sekundarni i tercijarni nivo zdravstvene zaštite, jer se ispostavilo da rezulatati koje smo dobili nisu realni. Inače, moj stav o ovom pitanju je da zaposleni radnik nije višak, višak su oni koji ne rade. Zbog toga bi trebalo pronaći način da se oni koji rade više za to i nagrade i time odvoje od neradnika i dodatno stimulišu. Takođe, očekujemo i od predstavnika sindikata da rukovodstvu zdravstvenih ustanova predlože načine stimulacije za zaposlene, odnosno da se dodatno stimulišu oni koji rade, destimulišu neradnici.
Činjenica je da su stanovnici RS, nažalost, sve bolesniji i da zdravstvu treba mnogo više sredstava da „isprati“ sve potrebe stanovništva, kako pronaći balans?
Nikada prihodi Fonda, bar iz sadašnjih izvora, neće moći pokriti sve rashode za zdravstvenu zaštitu. Mi sada najveći dio prihoda Fonda trošimo na zdravstvenu zaštitu, dakle za liječenje naših osiguranika. Zato moramo mnogo više da ulažemo u prevenciju, jer je ona ključ za zdravlje čovjeka. Osim toga, za zdravstveni sistem je mnogo bolje da novac ulaže u sprječavanje bolesti, nego na finansiranje svega onoga što svaka bolest nosi sa sobom- operacije, lijekovi, rehabilitacija… Na ovaj način imali bi mnogo manje bolesnih, zdraviju naciju, što je na kraju dana i najvažnije.
Takođe, potrebno je da se utiče i na svijest kako zdravstvenih radnika tako i naših osiguranika. Nije rješenje propisati pacijentu skup lijep, a da pri tome taj isti pacijent ne promijeni loše navike. Skup lijek za povišen holesterol, primjera radi, neće bitno uticati na poboljšanje pacijentove zdravstvene slike. Dakle, prije nego što se posegne za receptom, neophodno je uticati na svijest pacijenta da ga skupi lijek neće izlječiti ukoliko ne promijeni loše navike u ishrani i slično.
