Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske već godinama ukazuje na manjkavost Zakona o javnim nabavkama BiH prema kojem je ekonomski najpovoljnija ponuda presudna kod izbora dobavljača, a ne kvalitet! Drugim riječima, Fond ne može da utiče na kvalitet, niti može da izabere proizvođače koji imaju kvalitetnije proizvode, ukoliko se na tenderu javi neko ko je ponudio nižu cijenu. Ovaj ograničavajući faktor Zakona o javnim nabavkama BiH nikako ne bi smio biti presudan u javnim nabavkama u zdravstvenom sistemu, jer je cilj da pacijenti koji se liječe dobiju najbolji mogući lijek i najbolja moguća medicinska sredstva koja su u tom trenutku registrovana na tržištu BiH.
Manjkavosti ovog zakona su se najbolje pokazale na posljednjem primjeru, odnosno, kod izbora pelena, jer je Fond zbog ograničenih zakonskih mogućnosti, morao da izabere onog dobavljača koji je imao najbolju ekonomsku ponudu.
Postavljamo pitanje da li je cilj da naši pacijenti dobiju najbolji ili najjeftiniji lijek ili medicinsko sredstvo, te očekujemo da nas zdravstvene ustanove i predstavnici udruženja osiguranika podrže kako bi izmijenili rogobatni zakon koji je pokazao sav svoj nesklad sa praktičnim životom i potrebama.
Sa druge strane, Zakon o javnim nabavkama ne dozvoljava da se detaljnije preciziraju specifikacije kako se ne bi ugrozila konkurencija, što za posljedicu ima da su tenderski uslovi uglavnom uopšteni i na tenderu može da prođe svako ko je registrovan u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH. Budući da se u ovoj Agenciji ograđuju od kvaliteta kada su u pitanju medicinska sredstva, postavlja se pitanje ko onda treba da se bavi provjerom kvaliteta i zašto BiH još uvijek nema ustanovu koja bi se isključivo bavila provjerom kvaliteta medicinskih sredstava. Sada se, praktično, sve svodi na formalnost i provjeru dokumentacije, a ne na analizu samih proizvoda.
Osim toga, Zakon o javnim nabavkama BiH ne uvažava specifičnost zdravstvenog sistema, jer lijek ili medicinsko sredstvo tretira na isti način kao i bilo koju drugu robu ili uslugu, poput odvoza zemlje ili nabavke stolova i slično.
To nikako ne može da bude isto, jer Fond putem javnih nabavki, između ostalog, nabavlja lijekove za pacijente koji su životno ugroženi i koji nemaju vremena da čekaju duge i komplikovane tenderske procedure. Posebno iz razloga, što je prema ovom zakonu omogućeno da se dobavljači mogu žaliti na svaku fazu tendera, zbog čega ovi procesi znaju da traju i po nekoliko mjeseci.
U dosadašnjoj praksi se nije desilo, a Fond već više od deset godina sprovodi centralizovane javne nabavke, da je Kancelarija za žalbe BiH u zakonskom roku odgovorila na bilo koju žalbu koja se tiče tendera koje sprovodi Fond. Dakle, zdravstveni sistem nije prioritet ni kada je u pitanju razmatranje žalbi zbog čega se na realizaciju tendera čeka mjesecima i na kraju uvijek ispaštaju pacijenti koji čekaju lijekove, a krivac je u pravilu uvijek FZO.
Zato, još jednom pozivamo predstavnike svih zdravstvenih ustanova i predstavnike udruženja da nas podrže u inicijativi da se mijenja Zakon o javnim nabavkama BiH, jer njegove manjkavosti usporavaju rad svima nama, a vjerujemo da je svima u interesu da za naše osiguranike nabavljamo najbolje i najefikasnije kako lijekove, tako i medicinska sredstva.
Ukoliko organi BiH, zbog svoje uobičajne tromosti, ne promijene ništa po ovom pitanju, Fond će podršku tražiti u institucijama Republike Srpske.
