Novinarku Presa interesovalo je da li doktori porodične medicine imaju limit kada je riječ o propisivanju lijekova na recept, kolika su godišnja izdvajanja Fonda zdravstvenog osiguranja za lijekove na recept, koji se lijekovi najčešće propisuju i slično.
Odgovor:
Iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja finansiraju se lijekovi koji se izdaju na recept. Listom lijekova koji se izdaju na recept, definisani su lijekovi koje svojim osiguranicima finansira Fond, doze i oblici tih lijekova, medicinske indikacije kada se pojedini lijekovi propisuju, referentna cijena lijeka i lijekovi sa referentnom cijenom za koje osiguranici ne moraju da plaćaju doplatu.
Lijekove, koji se izdaju na recept, Fond finansira direktno, odnosno plaća apotekama izdate lijekove. Međutim, porodični ljekari, koji propisuju recepte, kao i specijalisti koji preporučuju propisivanje lijekova, direktno utiču na ovaj trošak. U vezi s tim, kao što to rade i sve druge zemlje, u ugovorima sa domovima zdravlja naveden je okvirni budžet za lijekove na recept koji je utvrđen po jedinstvenoj metodologiji za sve domove zdravlja, kao i odredba da rizik prekoračenja ugovorenih sredstava snose domovi zdravlja i bolnice i to u omjeru 70 % : 30 %.
To što je u ugovoru naznačen planirani trošak za lijekove na recept, ne znači da je ograničen broj recepata koji porodični doktori mogu da propišu pacijentima. Naprotiv, porodični doktor je obavezan da pacijentu propiše lijek koji mu je neophodan za liječenje i u optimalnoj količini. Ukoliko postupa drugačije, odnosno ukoliko osiguraniku odbije da propiše neophodni lijek, porodični doktor krši pravo osiguranika.
Precizno definisan budžet za lijekove na recept i obaveza da pacijentu propišu lijek koji mu je neophodan za liječenje bolesti, zdravstvenim ustanovama, odnosno porodičnim doktorima nameću potrebu racionalne propisivačke prakse. Pojednostavljeno rečeno, racionalna propisivačka praksa podrazumijeva stalno praćenje i analizu propisivanja lijekova, eliminisanje pojava da se propisuju nepotrebni lijekovi i veća količina lijekova od optimalne, te permanentnu edukaciju ljekara da sa što manje utrošenog novca postignu zadovoljavajući efekat liječenja. U ove aktivnosti je uključen i Fond koji vodi elektronsku evidenciju propisanih lijekova za sve doktore koji imaju ovlašćenje da propisuju lijekove i dostavlja ih zdravstvenim ustanovama za potrebe njihovih analiza.
U analizama koje se rade u Fondu, propisivačka praksa svakog doktora se poredi sa ostalima i u svim slučajevima većeg odstupanja se reaguje, odnosno od zdravstvene ustanove se traži da dodatno analizira razloge koji su doveli do odstupanja u odnosu na prosjek ustanove ili republički prosjek. U ekstremnim slučajevima se primjenjuje mjera privremnog oduzimanja ovlašćenja (šifre) za propisivanje, koje se ponovo vraća ukoliko se ustanovi da su na odstupanja uticale objektivne okolnosti.
Inače, Fond zdravstvenog osiguranja RS namjerava da u ovoj godini ovu aktivnost dodatno unaprijedi. Naime, u pripremi je pravilnik po kome će FZO RS sa svakim doktorom koji ima ovlašćenje za propisivanje lijekova imati ugovor kojim će biti regulisane međusobne obaveze i odgovornosti. Cilj ove novine je da se obezbijedi pojedinačna odgovornost doktora za racionalnu propisivačku praksu, uključujući i mogućnost da Fond traži nadoknade štete ukoliko je doktor proizveo nepotreban trošak. Ovim neće biti obuhvaćeni samo lijekovi, već i upućivanje na skupe dijagnostičke pretrage i propisivanje medicinskih pomagala. Takođe, planirano je da bude povećana odgovornost i specijalista koji preporučuju lijekove, s obzirom da su oni do sada uglavnom bili «prikriveni» i da su doktori porodične medicine, koji propisuju lijek, dovođeni pred svršen čin.
Racionalno trošenje novca namijenjenog finansiranju zdravstvene zaštite je izazov za sve zemlje, a naročito za one zemlje koje novca nemaju dovoljno kao što smo mi. Na racionalizaciju troškova je moguće uticati na razne načine, a kontrola troškova je nezaobilazna aktivnost. Kontroli troškova za lijekove u svim zemljama pridaju poseban značaj jer oni imaju najveću stopu rasta. Osim toga, kontrola propisivačke prakse nema samo finansijski efekat, već je značajna i sa aspekta pacijentove bezbjednosti. Naime, sve zemlje su suočene s problemom polifarmacije, odnosno propisivanja prevelikog broja lijekova jednom pacijentu, jer statistike govore da je zbog starenja stanovništva, sve veći broj pacijenata kojima se propisuje više od deset različitih lijekova, kada se postavlja pitanje da li lijekovi pomažu, ili štete pacijentu.
Nastojeći da smanje porast troškova za lijekove u drugim zemljama, naročito u onima koje su članice EU, sve više svoje aktivnosti usmjeravaju i prema pacijentima edukujući ih o štetnosti nepotrebnog i nekontrolisanog korišćenja lijekova. Što se tiče pacijenata, naša specifičnost je u tome da pacijent još uvjek ima veće povjerenje u specijalistu nego u porodičnog doktora. S obzirom da specijalista posmatra samo uži segment pacijentovog zdravstvenog stanja, u slučaju postojanja više bolesti može da se dogodi da više specijalista preporuče lijekove koji se međusobno isključuju i zbog toga porodični doktor ne treba da propiše svaki preporučeni lijek. Povećanje povjerenja pacijenta u porodičnog doktora važno je ne samo radi smanjenja troškova, već i radi veće bezbjednosti pacijenta od štetnog djelovanja lijekova.
Uvažavajući činjenicu da postoje neka hronična oboljenja kod kojih porodični doktor ne može nikakvim mjerama da utiče na manje propisivanje lijekova, a time i na manje troškove, Fond je u ovoj godini izdvojio nekoliko lijekova za koje prekoračenje troškova neće ići na teret domova zdravlja. Riječ je lijekovima iz grupe grupe citostatika, opijatnih analgetika, antiepileptika, antiparkinsonika i psiholeptika.
Kada je riječ o troškovima za lijekove na recept, planirana sredstva za 2012. godinu nisu smanjenja, nego su povećana. Naime, prošle godine za lijekove na recept planirano je 51,2 miliona KM, a u ovoj godini planirana su sredstva u iznosu od 56,4 miliona KM, s tim da je izdvojena i pomenuta grupa lijekova za koje domovi zdravlja neće imati rizik prekoračenja troškova.
Inače, najčešće propisivani lijekovi na recept su :
1. Lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sistem
2. Lijekovi koji djeluju na probavni sistem i metabolizam
3. Lijekovi koji djeluju na nervni sistem
4. Lijekovi za liječenje sistemskih infekcija
5. Lijekovi koji djeluju na respiratorni sistem
6. Lijekovi koji djeluju na krv i krvotvorne organe
7. Lijekovi koji djeluju na koštano mišićni sistem
8. Lijekovi koji djeluju na urogenitalni sistem i spolni hormoni
9. Sistemski hormonalni lijekovi, isklljučujući spolne hormone
10. Lijekovi za liječenje infekcija uzrokovanih parazitima
