Novinarka Euro Blica uputila nam je sljedeća pitanja:
1. Koliko se sada u RS izdvaja za zdravstvenu zaštitu stanovništva, a koliko je to u zemljama u okruženju?
2. Da li izdvajanje za zdravstvenu zaštitu može da adekvatno prati velika prava osiguranika?
3. Ministar zdravlja rekao nam je da se planira razcionalizacija u smislu skraćivanja prava osiguranika. Da li će se u narednom perodu smanjiti neka prava osiguranika i koja?
Odgovor:
Ukupno izdvajanje za zdravstvo u Republici Srpskoj, prema podacima iz 2010. godine, iznosi 5,7 % BDP, a prosječno izdvajanje po glavi stanovnika je iznosilo 195 evra.
Prosječno izdvajanje po glavi stanovnika za zdravstvo u Hrvatskoj je 1.100 evra, Sloveniji 1.400 evra, Crnoj Gori 250 evra, Srbiji 300 evra, a u npr. Austriji je oko 2.800 evra i Njemačkoj 3.500 evra.
Kada su u pitanju prava iz zdravstvenog osiguranja, mi nemamo previše prava u obaveznom zdravstvenom osiguranju. Proširenja prava iz zdravstvenog osiguranja je bilo u 2007. godini i nešto malo u 2008. godini. U prošloj godini smo samo oslobodili plaćanja participacije penzionere s najnižom penzijom i višestruke dobrovoljne davaoce krvi.
Proširenjem prava smo, zapravo, samo smanjili ogromno zaostajanje Republike Srpske u odnosu na druge zemlje u regionu. Početkom 2006. godine zdravstveno osiguranje npr. nije pokrivalo liječenje gotovo ni jedne teške hronične bolesti. Oboljeli od karcinoma, multiple skleroze, hepatitisa C i nekih drugih teških bolesti su sve lijekove kupovali sami, a godišnja terapija za neka od hroničnih oboljenja prelazi 20, pa i 30 hiljada KM.
Sada je stanje potpuno drugačije, jer je obavezno zdravstveno osiguranje upravo zaštititilo najbolesnije i najugroženije. Međutim, mi i dalje u nekim segmentima prava zaostajemo za drugim zemljama. Npr. u Srbiji i Hrvatskoj u paketu prava se nalaze i naknade za putne truškove osiguranika, a mi tog prava nemamo, a da ga uvedemo samo za one koji putuju preko 50 kilometara, trebalo bi nam 20 miliona KM. Zemlje u regionu imaju i pravo na naknadu troškova u slučaju smrti osiguranika, koje mi takođe nemamo. Finansiraju i više procedura vantjelesne oplodnje itd.
Racionalazicija u zdravstvenom sistemu je neophodna, a što se tiče prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, nadamo se da ni jedno pravo neće biti ukinuto i mi ćemo se u Fondu za to zalagati. Međutim, moguće je da kod pojedinih prava budu sužene indikacije u okviru kojih se ta prava odobravaju, a takav stav zastupa i Ministarstvo zdravlja, premda ni tu nema previše prostora, jer smo indikaciona područja sužavali u prošloj i pretprošloj godini. Npr. da se banjska rehabilitacija odobrava samo kod teških trauma, ili nakon operacije na otvorenom srcu. Mi smo u toj i još nekim oblastima, već izvršili određenu racionalizaciju, međutim naše kontrole su pokazale da se neki porodični doktori ne pridržavaju indikacionih područja, pa izdaju uputnice za banje i za stanja koja nisu predviđena. U vezi s tim smo nedavno uputili dopis direktorima domova zdravlja kojim smo ih obavijestili da će trošak banjskog liječenja, za koje je izdata uputnica mimo pravilnika, ići na teret sredstava doma zdravlja čiji je doktor napisao takvu uputnicu.
U zemljama EU, kod usklađivanja prihoda i obima prava, pribjegavaju listama čekanja za tzv. hladne slučajeve. U Sloveniji se npr. na operaciju kuka čeka preko 30 mjeseci, a budžet njihovog Fonda je preko 10 puta veći od našega. I mi ćemo, sasvim sigurno, morati da razmišljamo o takvom načinu kontrolisanja troškova, ali je najprije potrebno da se cijela ta oblast adekvatno uredi propisima, kako liste čekanja ne bi bile uzrok negativnim pojavama, kao što je npr. korupcija. Međutim, suština je u tome da mi premalo izdvajamo za zdravstvo. Recimo da uvedemo liste čekanja, to će značiti da će bolnice dobiti manje novca, a i sa ovim što sada dobijaju jedva preživljavaju.
Sve mjere racionalizacije treba usmjeriti ka jednom cilju, da bolestan čovjek ima mogućnost da se liječi i da ničiji život ne bude ugrožen zbog toga što nema novaca da plati liječenje.
Da zaključimo, pogrešna je i potpuno neprihvatrljiva teza da je obim prava uzrok problemima finansiranja obaveznog zdravstvenog osiguranja. Paketom prava smo obuhvatili samo elementarna prava i tu se nema šta da se smanjuje. Kada bi se obezbijedilo da svi uplaćuju doprinos, da ne zakidaju obračunavajući doprinos na nerelan iznos plata i da ne razmišljaju na način da se za zdravstvo izdvaja ono što preostane, ne bi bilo problema s finansiranjem postojećeg obima i sadržaja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
